Foto: Tottenham

Djelovalo je da Siti ide ka laganoj odbrani titule. Djelovalo je dok se nije pojavila ekipa od koje Pepu Gvardioli nije dobro u poslednje vrijeme. Da, opet mu se desio Totenhem. Onaj Ttenhem koji je dobio četiri od poslednjih šest mečeva protiv Pepovog Sitija i onaj Totenhem što ga je prije par sezona izbacio u četvrtfinalu Lige šampiona.

Siti je izašao u svojoj standardnoj postavi. U formaciji 4-3-3 manje više sve očekivano. Možda je malo iznenađenje bilo što je Marez ostao na klupi jer je u sjajnoj formi ali nije bilo nekih atipičnih ludosti za Pepa. Konte je izašao u formaciji 3-4-2-1. Odlučio je zgusnuti sredinu, zatvoriti i duplirati bokove te omogućiti svoojoj ekipi dobru tranziciju. Meč će pokazati da je upravo to njegova ekipa i radila.

Kada se odlučite da vam je defanziva glavno oružje, veoma je bitno kako će proći prvih 15ak minuta meča. U tom periodu ne smijete primiti gol jer čitava koncepcija apda u vodu. Ali ako ga date, e onda ste vi u sjajnoj poziciji. Već u četvrtoj minuti desio se rani gol ali je pao tamo gdje je Konte htio da padne.

Siti je izašao u presing ali Totenhem nije paničio. Kejn se standardno za sebe sjajno spustio u dubinu te omogući Sonu da kretnjom osvoji dosta prostora. Kada je lopta došla do kejna dao je pravovremen pas za Sona koji se sjurio ka golu Sitija i nesebično asistirao za Kuluševskog koji je pogodio za vodstvo Totenhema.

Siti je potom krenuo po izjednačenje i ostatak poluvremena je bio poprilično monoton. Siti je napadao a Totenhem pokušavao zaprijetiti iz tranzicije. Totenhem se prije svega sjajno branio i bio je spreman za Sitijevu glavnu ideju.

Pepova ekipa kada Kanselo igra lijevog beka, pokušava kroz lijevi halfspejs stvoriti višak i kroz pas igru doći u šansu za gol. Kako se braniti od takve igre ? Grupisanjem većeg broja igrača na tom prostoru. Upravo to Totenhem je radio i pokušali su prisiliti Siti da centaršutom traži rješenje a ne kroz pas. Malo je nelogično što Siti nije mnogo koristio desnu napadačku stranu jer je Sesenjon djelovao nesigurno. Totenhem je i tu lijepo reagovao jer kad bi Siti rijetko krenuo preko desne strane, odbrana Totenhema bi se pomjerala u tu stranu i bila bi udvajanja na igraču sa loptom. Imao je Siti tu priliku da kroz brz protok lopte, kao u rukometu, napravi višak na svojoj omiljenoj lijevoj strani. Međutim, taj protok lopte bio je izuzetno spor.

Međtuim, iako je Siti ponavljao manje više istu akciju cijelo vrijeme, uvidjelo se i ovde koliko je ponavljanje u fudbalu bitno. Mnogi takve stvari potcjenjuju ali kada konstantno ponavljate nešto, povećavaju se šanse za uspjeh. Iako je Totenhem generalno jako dobro branio napade rivala po lijevoj strani, Siti je upravo sa te strane dao gol. Doduše, nisu oni napravili neku ekstra kciju nego su gol dali radi loše defanzivne reakcije Totenhema, odnosno ponajviše Ljorisa.

I u nastavku se igralo kao i u prvom poluvremenu. Siti je napadao, forsirao lijevu stranu a Totenhem se branio i oslanjao na tranziciju. Iz te sjajne tranzicije, postigli su i drugi gol koji je dao Kejn. Pep nije pokušavao previše sa nekim promjenama. Faktički, jedino je Marez ušao umjesto Stelringa i sve je ostalo isto. Nastavili su forsirati iste napade i opet se isplatilo ponavljate. Međutim, opet je uspjeh plod defanzivnog propusta.

A to je i poenta ponavljanja. Ljudi potcjenjuju posjed i dolazak u završnicu rivala bezbroj puta. Nije isto kada nešto uradite dva i kad uradite 22 puta. Kada se to desi više puta, ako ništa povećava se šansa za pad koncentracije odbrane. A to se desilo i kod prvog gola Sitija ali i kod drugog kada su skrivili jedanesterac. 

Siti je pokušavao ako ništa bod sačuvati. Međutim, nije im to uspjelo. Napravili su atipičnu grešku. Iako znaju čuvati loptu, ovaj put su je tako jeftino predali odnosno to je uradio Voker. Iz te akcije, Totenhem je napravio višak na desnoj strani. Kuluševski je iskoristio prostor, našao Kejna koji je pogodio za pobjedu.

Ako bi gledali prilike, Siti je bio bolji. Ali, ovo je tako fenomenalno odrađena utakmica Totenhema sa taktičke strane. Jeste Siti stvarao šanse ali ako se branite stalno, rival prosto mora imati šanse barem neke. Međutim, Totenhem je svojom postavom sigurno smanjio te velike šanse.

Cijelo vrijee pravili su duple blokove na bokovima u defanzivi. To su radili kako bi prisilili Siti na centaršut s obzirom da nemaju nekog visokog i toliko opasnog napadača u skoku. Drugo, defanzivne linije su bile veoma uske. Faktiči, igrali su sa tri štopera dok su i Bentakur i Hejbjerg bili faktički neki vid štopera na momente. Opet, kada bi došli do lopte, oni su koristili svoje tehničke kapacitete pa su lijepo otvarali tranziciju.

Takođe, Totenhem je sjajno pomjerao svoju defanzivnu zonu. Usmjeravali su prednju defanzivnu liniju u stranu na kojoj bi Siti napadao. Išlo im je na ruku i to što je Siti često bio trom i što protok lopte nije bio pravi ali to ne umanjuje činjenicu da je Totenhem tu odradio sjajan posao.

Tranzicija je takođe bila sjajna. Kejn se par puta spuštao i tako odvlačio štopere u dubinu. To je otvaralo prostor Sonu, kasnije Mouri ali i Kuluševskom. Oni su taj prostor sjajno koristili. Takođe, prednja defanzivna linija je takođe odrađvala dobar posao pri otvaranju tranzicije.

Totenhem je i pored pobjede ostao sedmi i nije u idealnoj situaciji kada je u pitanju borba za Ligu šampiona. Međutim, ovakva pobjeda ih sigurno može dići jer su savladali lidera na njegovom terenu. Što se Sitija tiče, ovo je za njih ogroman udarac. Ukoliko bi Liverpul dobio zaostali meč sa Lidsom kući, prišao bi na samo tri boda zaostatka.

Šta će dalje biti, ostaje da se vidi. Međutim, sigurno je da je Totenhem još jednom zadao glavobolje Pepu i da sve više postaje noćna mora za španskog stručnjaka.