XS
SM
MD
LG

Olimpijski vremeplov (3): London 1948, Helsink 1952, Melburn 1956, Rim 1960. i Tokio 1964.

London 1948. TERMIN: 29. jul – 14. avgusta 1948. UČESNICI: 4.104 olimpijca (390 žena i 3.714 muškaraca). Ukupno 54 nacije. SPORTOVA: 17 sa 136 disciplina. SVEČANO OTVARANjE: 14. Olimpijske gre modernog doba otvorio je na stadionu "Vembli" Njegovo veličanstvo kralj Džordž Peti. Broje se i neodržane igre. Dodeljene su 1940. Tokiju, ali su zbog Japansko – kineskog rata prebačene u Helsinki. Zbog Drugog svetskog rata su odložene, baš kao i one 1944. koje su dodeljene Londonu. Domaćini su određeni 1939. i to su bile 12. i 13. olimpijske igre. OLIMPIJSKIA ZAKLETVA: Donald Finli (atletika, u ime sportista). POSLEDNjI NOSILAC OLIMPIJSKE BAKLjE KOJI JE UPALIO PLAMEN: Džon Mark

(atletika). BILANS MEDALjA: SAD 84 (38 – 27 – 19), Švedska 44 (16 – 11 – 17), Mađarska 29 (10 – 16 – 2). Jugoslavija je osvojila 2 medalje (0 – 2 – 0) i bila je 24. u konkurenciji 37 zemalja sa osvojenim trofejima. PRVI PUT: Pri put JOK je konkurisao za domaćinstvo Olimpijskih igara. Beograd se kandiDovao još 1936. za 1948. Kandidaturu su podneli Svetomir Đukić i dr Franjo Bučar, članovi MOK za Jugoslaviju. Zbog Drugog svetskog rata od ove kandidature se prećutno odustalo. Prvi jugoslovenski atletičar sa medaljom postao je Ivan Gubijan (srebro, bacanje kladiva). U finale je ušao posle intevencije Artura Takača i Milana Kovačevića, rukovodioca naše selekcije, koji su ispravile sudijsku gršku jer su arbitri zaboravile da mu registruju hitac za šesto mesto u kvalifikacijama koji ga je vodio u finale. Bacio je, potom, 54,27 metara i osvojio srebro. On je, inače, prvi bacač koji je kladivo na Igrama bacao iz četiri okreta, danas uobičajeni način. Prvu pobedu zabeležili su i fudbaleri (6:1 protiv Luksemburga) i na kraju osvojili – srebro. Prvi put poništena je utakmica u vaterpolu Jugoslavija – Italija 2:4, zbog teških sudijskih grešaka na štetu Jugoslovena. U ponovljenom meču nije bilo pobednika 4:4. Prvi naši izveštači sa OI bili su Miroslav Miro Radojčić (Politika), Miroslav Habunek ("Narodni sport") i Petar Stevčić("Naš sport"). Prvi put za igre nije bio izgrađen ni jedna objekat. Englezi su, kao i ostatak Evrope, imali prečih građevinskih ciljeva od sportskih borilišta posle ratnog vihora. Učesnici su bili smešteni u vojnim i policijskim kasarnama. Prvi put realizovani su TV prenosi u javnoj mreži. Prvi maloletnik, i do sada jedini, pobednik u desetoboju bio je Robert Matijas (SAD) sa 17 godina i devet meseci. Alicija Koučmen (Alabama, Džordžija) postala je prva Afroamerikanka sa zlatnom olimpijskom medaljom (skok uvis 1,68 m). Prilikom dobrodošlice, međutim, nisu joj dali da govori, jer su na počasnoj tribini bili samo – belci. Koučmen je 1952. postala prva crna sportistkinja koju je "Koka Kola" izabrala da je reklamira. Prvi put dodeljene su tri zlatne medalje: Pavao Altonen, Veiko Huhtanen i Heiki Savolainen (svi Finska) na konju sa hvataljkama su dobili istu ocenu 19,35. Prvi sportista koji je izgubio zlato "na kantaru" bio je egipatski dizač tegova Atia Hamuda. Bio je 1.360 grama teži od zemljaka Ibrahima Hasana Šamsa. Obojica su podigli 360 kg u trostavu (olimpijski rekord) ali je zlato pripalo lakšem – Šamasu. JUNAKINjA IGARA: Kao 18 - godišnjakinja, Holanđanka Francina Blankers Kun, zvana Fani, učestvovala je na atletskim takmičenjima u Berlinu (šesta u skoku u vis i peta u štafeti 4 puta 100 m). U Londonu – postala je zvezda. Pobedila je na 100, na 200 (nova disciplina), na 80 prepone i u štafeti 4 puta 100 m. Na Olimpijske igre u Lodnon došla je kao vlasnica čak šest svetskih rekorda (100 jardi, 80 prepone, vis, dalj i u dve štafete), ali je izabrala ove četiri discipline i – trijumfovala. Postala je prva atletičarka sa četiri zlatne medalje osvojene na jednim Igrama. Propisi nisu dozvoljavali da se takmiči u više od četiri discipline, ali stručnjaci smatraju da bi pobedila u skoku u dalj jer je pobednički rezultat u Londonu bio 20 santimetra slabiji od njenog svetskog rekorda. Rekla je u jednom intervjuu da joj je najlepši trentuak u karijeri bio kada je u Berlinu 1936. dobila autogram od Džesija Ovensa. KURIOZITETI: Prvi put jedan olimpijac je diskvalifikovan jer nije bio – vojno lice. Šveđanin Genel Person je bio šesti u dresuri i član pobedničke ekipe Švedske, ali je šest meseci posle Igara u Londou, oduzeta medalja Šveđanima i njemu šesto mesto. Razlog: Person nije bio vojno lice. Po tadašnjim propisima samo vojna lica i policajci mogli su da učestvuju u ovoj disciplini. Dvoje takmičara odbranilo je zlatne medalje i pored pauze od 12 godina: Ilona Elek (Mađarska) olimpijska šampionka floretom iz Berlina je ponovo pobedila u Londonu, kao i Jan Brzak (Čehoslovačka) u kanuu dvokleku na 1.000 m. Prvi put jedna olimpijka je zatražila politčki azil: Marija Provaznikova, inače predsednica Tehničkog komiteta u gimnastici, odbila je da se vrati u Čehoslovačku. Dogodilo se da su u jednom takmičenju otac i sin osvajali zlatne i srebrne medalje: Hilari Smart i Pol Smart (SAD) i Karlos de Kardenas i Karlos de Kardenas Junior (Kuba) u jedrenju u klasi "star". JUGOSLAVIJA: Učestvovala je sa 96 sportista, 84 muškaraca i 12 žena u sedam sportova: atletika (m i ž), biciklizam, fudbal, gimnastika (m i ž), veslanje, plivanje i vaterpolo. Ivan Gubijan osvojio je srebro u bacanju kladiva i to je bila naša prva atletska medalja. Srebrnu medalju osvojili su i fudbaleri - pobedili su Luksemburg sa 6,1, Tursku sa 3:1, Veliku Britaniju sa 3:1 i izgubili od Švedske 3:1. Nežna pijanistkinja bacačica kugle FRANCUSKINjA Mišelin Ostermejer, tri meseca pre Olimpijskih igara u Londonu 1948. diplomirala sa najvišom ocenom na pariskom Konzervatorjumu - klavir. Vrhunska pijanistkinja u Londonu je pobedila u bacanju kugle i diska, a u skoku u vis osvojila je – bronzanu medalju.

Helsinki 1952. TERMIN: 19. jul - 3. avgust UČESNIKA: 4.955 olimpijca (519 žena i 4.436 muškaraca). Ukupno 69 nacija. SPORTOVA: 17 sa 149 discplina. SVEČANO OTVARANjE: 15. olimpijske igre modernog doba otvorio predsdnik Finske Juho Pasikivi. OLIMPIJSKA ZAKLETVA: Heiki Savolainen (Finska, u ime sportista). OLIMPIJSKI PLAMEN: Poslednji nosilac baklje bio je 62 godišnji finski olimpijac Hanes Kolemainen, dok je olimpijski plamen zapalio 55 godišnja atletska legenda, vlasnik devet medalja Pavao Nurmi. BILANS MEDALjA: SAD 76 (40 – 19 – 17), SSSR 71 (22 – 30 – 19), Mađarska 42 ( 16 – 10 – 16). Jugoslavija je osvojila 3 medalje (1- 2 – 0) i plasirala se na 22. mesto

u knkurenciji 43 zemalje koje su osvajale trofeje. PRVI PUT: Prvi put posle Drugog svetskog rata naši sportisti osvojili su zlatnu medalju: četverac bez Duje Bonačić, Velimir Velenta, Mate Trojanović, Petar Šegvić (svi Gusar, Split). Vaterpolisti su osvojili prvi trofej i to – srebrni. Prvi put naši sportisti dobili su "nagradu" za uspeh. Tito je darovao sa po 500 dinara fudbalsku reprezentaciju koja je u ponovljenom meču pobedila SSSR sa 3:1 (prvi meč 5:5, posle vođstva plavih od 4:0 i 5:1). Meč je imao jak politički naboj, jer je odigran u vreme najžešćeg hladnog rata i Rezolucije Informbiroa. Fudbaleri su na kraju bili drugi (u finalu poraženi su od legendarne mađarske "lake konjice" sa 2:0). Prvi put policijske snage su brinule o bezbednosti, ali samo sportista SSSR koji su bili smešteni u posebnom selu. Šokači Iči, japanski džudoka, osvojio je za Japan prvu medalju posle Drugog svetskog rata (poraženim zemljama iz Drugog svetskog rata nije bilo dozvoljeno da se takmiče u Londonu). Trijumfovao je u – rvanju grčko rimskim stilom! Prvi put organizatori su (kako je, potom, postala praksa) držali u tajnosti ime sportiste koji će zapaliti plamen. Razloga je bilo, jer Pavo Nurmi, nije bio u milosti MOK. Isključen je sa OI u Los Anđelesu 1932. zbog kršenja amaterizma. Finci su ga ovim rehabilitovani i dobio je aplauz i od sportista i od gledalaca. Prvi put sportisti SSSR su učestvovali na Olimpijskim igrama i prvu zlatnu medalju za SSSR osvojila je Nina Romaškova, kasnije Ponomarjova u bacanju diska. Ova disciplina je u svemu prva za SSSR jer je prvo srebro osvojila Jelisaveta Berganceva, a prvu bronzu Nina Dumbadze u tom trenutku zvanična svetska rekorderka. Prvi put jedan bračni par osvojio je zlatne medalje na istim igrama: Dana Zatopek je pobedila u bacanju koplja, a Emil Zatopek (oboje Čehoslovčaka) na 5.000 metara. Uspeh su ostvarili istog dana. Prvi put jedan sportista je osvojio šest medalja na jednim igrama. Sovjetski gimanstičar Viktor Čukarin je osvojio četiri zlatne i tri srebrne medalje. Uspeh utoliko veći jer je četiri ratne godine proveo u koncentracionom logoru. Kao 35 – godišnjak karijeru je završio u Melburnu 1956. sa još tri zlatne, srebrnom i bronzanom medaljom, i zaokružio bilans na – 11. Prvi put jedna takmičarka osvojila je sedam medalja na istim Igrama. Sovjetska gimnastičarka Marija Horohovska – dve zlatne (višeboj, pojedinačno i u ekipi) i pet srebrnih. JUNAK IGARA: Čehoslovački atletičar Emil Zatopek, prozvan je "Češka lokomotiva" posle igara u Helsinkiju! Trčao je teško, klimajući glavom, kao da se muči i huktao je – kao lokomotiva. Međutim, pobedio je na 5.000. 10.000 metara i u maratonu i ovo je podvig koji do sada niko nije uspeo da ponovi. U Londonu 1948. Zatopek je pobedio na 10.000 metara i bio drugi na 5.000 metara Nije imao u planu da u Helsinkiju trči i maraton, ali je novinarima rekao, kada je čuo da je njegova supruga Dana osvojila zlato u bacanju

koplja: "Trenutno, skor u porodici Zatopek je 2:1 za mene. Suviše tesna razlika da budem bezbrižan i moraću da trčim i pobedim u maratonu". Pokušao je da pobedi i u Mlebrunu 1956. ali je došao bolestan. Nekoliko meseci pre Olimpijskih igara u Melburnu dobio je kilu dok je trenirao i to noseći suprugu na ramenima (!?). Ipak je, i pored upozorenja lekara, posle operacije nastavio da trenira i u Melburnu je osvojio – šesto mesto. KURIOZITETI: Igre u Helsinkiju su bile toliko dobro organizovane, da je predloženo da ih Skandinavci stalno organizuju. Prvi put ishrana u olimpijskom selu bila je – po sistemu jedi koliko možeš. Švedski sto su, tako, izmislili Finci, bar kada su u pitanju Olimpijske igre. Prvi i jedini put novinari su maratonsku trku atletičara morali da prate na – biciklima, koje su im obezbedili organizatori. Prvi egzibicionistički ispad dogodio se na otvaranju. Nemica Barbara Rozbraut Plejer iz Štutgarta je u beloj spavaćici dotrčala do podijuma i počela da govori o svetskom miru. Saopšteno je da je bila pacijent jedne psihijatrijske klinike. Ameriknci su morali da organizuju seriju dobrotvornih koncerata da bi sakupili novac za dolazak u Helsinki. Bing Krozbi i Bob Houp su sakupili 500.000 dolara. Šveđanin Ingemar Johanson je diskvalifikovan u finalu bokserskog turnira u teškoj kategoriji jer je zastrašen moćnim udarcima Amerikanca Edvarda Sandersa (sve rivale do finala nokautirao) izbegavao borbu. Sudije su ga isključile sa celog turnira i nije dobio ni – srebro. Međutim, sedam godina kasnije Johanson je postao šampion sveta za profesionalce nokautiravši Flojda Patersona, 29. juna 1959. Srebro mu je, ipak, dodeljeno 1980. Strašni Sanders je umro 1954.zbog izliva krvi u mozak posle nokauta u devetoj profesionalnoj borbi. Lars Hal, švedski stolar postao je prvi sportista koji nije bio vojno lice a da je osvjio zlatnu (i uopšte) medalju u modernom petoboju. Francuskinja Madelin Moro je osvjila srebro uz skokovima sa daske i postala prva takmičarka koja nije Amerikanka da je osvojila bilo koji trofej u ovoj disciplini od uvođenja 1920. Aleksandra Čudina (SSSR) zabeležila je neponovljeni tripl: srebro u skoku u dalj i bacanju koplja i bronza u skoku u vis. JUGOSLAVIJA: Učestovala je sa 96 sportista (86 muškaraca i 10 žena) u 11 sportova: atletika (m i ž), boks, kajak kanu, fudbal, gimnastika (m i ž), veslanje, streljaštvo, plivanje, vaterpolo, jedrenje i rvanje. Prvi put učestvali su na OI naši bokseri. Paralizovana vicešampionka JEDANA od prvih žena koja je osvojila medalju u "otvorenoj disciplini" (mogu zajedno da se takmiče muškarci i žene) je u Helsinkiju postala Liz Hartel iz Danske. Bila je paralizovana od pojasa naniže posle dečije paraliza, ali je sjajno jahala i osvojila bronzu u dresuri. Nju su morali da postavljaju i skidaju sa konja.

Melbrun (Stokholm) 1956. TERMIN: 22. novembar – 8. decembar 1956. Takmičenja samo u konjičkom sportu održana su u Stokholmu od 10. do 17. juna 1956. Australijski zakoni su bili toliko strogi (sprečavanje unošenja zaraznih bolesti kod životinja), da ulazak konja u kratkom roku bez karantina (propisan od šest meseci) nije bio moguć. Olimpijski konjički turnir je, zbog toga, održan u Stokholmu. UČESNICI: 3.314 olimpijca (376 žena i 2.938 muškaraca). Ukupno 72 nacije. SPORTOVA: 17 sa 145 disciplina. SVEČANO OTVARANjE: 16. olimpijske igre modernog odba otvorio je vojvoda od Edinburga. OLIMPIJSKA ZAKLETVA. Džin Lendi (aletika, u ime sportista). OLIMPIJSKI PLAMEN: Upalio ga je proslavljeni australijski atletičar Ron Klark. BILANS MEDALjA: SSSR 98 (37 – 29 – 32), SAD 74 (32 – 25 – 17), Australija 35 (13 – 8 – 14). Jugoslavija je osvojila 3 medalje (0 – 3 – 0) i zauzela 26. mesto u konkurenciji 38 nacija koje su osvajale trofeje. PRVI PUT: Prvi put igre su održane na južnoj hemisferi. Prvi put dve Nemačke, SR Nemačka i Nemačka Dr su se takmičile u zajedničkoj ekipi. MOK je primio u članstvo Nemačku DR 1954. pod ovim uslovom, a tek je 1968. postala punopravni član i stekla pravo na sopstvenu ekipu. Išli su pod zastavom MOK i svirana im je Betovanova "Oda radosti" umesto himne. Prvi sportista kome je, zbog toga, podignuta olimpijska zastava i svirana olimpijska himna bio je Nemac Hans Ginter Vinkler, koji je pobedio u preponskom jahanju. Kasnije je postao prvi jahač sa pet zlatnih medalja (1956, 1960, 1964. i 1972.). Prvi put došlo je do masovnog prebega sportista. Čak 45 članova mađarskog tima, ostalo je u Australiji. SSSR je intervenisao u Mađarskoj 4. novembra 1956. a mađarski vaterpolisti su u tako politički zategnutoj atmosferi deklasirali SSSR sa 4:0 u meču punom naboja. Prvi put u svečanom zatvaranju igara sportisti nisu išli u defileu pod zastavama svojih zemanja, već svi zajedno, po ideji Australijanca Džon Ian Vonga koji je rekao da se na taj način slavi olimpiski duh zajedništva. Prvi put došlo je do bojkota igara zbog politike: Egipat, Irak i Liban su izostali zbog invazije Izraela na Suec, a Holandija, Španija i Švajcarska zbog ulaska sovjetskih trupa u Mađarsku. Prvi put uvedena je fiberglas motka za skakanje. Doneo je Grk Georgios Rubanis. JUNACI IGARA: Mađarski bokser Laslo Pap je u Melburnu krunisao fantastičnu karijeru osvajanjem trećeg zlata. U Londonu 1948. je slavio u srednjoj, u Helsinkiju i Melburnu u polusrednjoj kategoriji. Na gimnastičkom turniru, dominacija sovjetske škole. Viktor Čukarin je osvojio pet medaljnj (tri zlatne) i tako završio karijeru sa ukupno 12 trofeja, od toga sedam zlatnih. Mađarica Agneš Keleti, osvojila je šest medalja, četiri zlatne i dve srebrne i zaokružila bilans na ukupno deset trofeja. KURIOZITETI: Prvi put u istoriji, start maratonske trke je ponovljen. Pobedio je francuski maratronac alžirskog porekla Mimun. Nosio je broj 13. Iza njega stigao je naš Franjo Mihalić. Mimun se u ovoj trci revanširao Zatopeku (ČSSR) za tri poraza na OI u trkama jedan na 5.000 m i dva na 10.000 metara. Zatopek, bolestan, završio je trku na šestom mestu. Britanci su šesti put zaredom osvojili bronzu u ekipnoj trci na hronometar u biciklizmu. Američki dizač tegova Čarls Vinci, umalo da ne prođe merenje za bantam kategoriju. Bio je teži 200 grama. Pomogao je frizer, koji ga je ošišao na "nulu". Kasnije je osvojio zlato uz svetski rkord. Šampion u bacanju kladiva Harold Konoli (SAD) bio je – invalid. Leva ruka bila mu je kraća za deset santimetara. Lekari su u dijagnozi napisali da "nije funkcionalna" ali to nije smetalo Konoliju da trijumfuje. Olimpijski šampion koji je najkraće bio vlasnik zlatne medalje bio je sovjetski veslač, 18 - godišnji Vjačeslav Ivanov. Toliko se radovao posle pobede u skifu, skakao po pontonu da mu je medalja ispala iz ruke i pala u vodu. Skočio je odmah i zaronio, ali je potraga bila – uzaludna. Videvši njegovu tugu, predsednik MOK Everi Brendidž je naredio da mu se uruči rezervni trofej. Ivanov je, potom, još dva puta osvajao zlatne medalje, u Rimu i Tokiju i postao prvi veslač sa tri nasjajnija odličja. JUGOSLAVIJA: U Melburnu je imala 41 učesnika (38 muškaraca i tri žene) u osam sportova atletika (m i ž), biciklizam, fudbal, veslanje, streljaštvo, plivanje (ž), vaterpolo i rvanje. U Stokholmu na konjičkim takmičenjima nismo imali predstavnike. Osvojene su tri srebrne medalje – Franjo Mihalić u maratonu, fudbaleri su ponovo, treći put, postali olimpijski vicašampioni, a vaterpolisti su opet bili „srebrni“. Nije verovala u sebe AUSTRALIJANKA Beti Katbert, koja je postala sportska heroina u svojoj zemlji posle Melburna, nije verovala u sebe, pa je za svaki slučaj, kupila ulaznice za sva finala u atletici i to nekoliko meseci pre Olimpijskih igara. Međutim, ne samo da je do kraja nadmetanja pratila kao učesnik, nego je imala i – mnogo uspeha: pobedila je na 100 m, 200 m sa olimpijskim rekordom i u štafeti 4 puta 100 m takođe sa olimpijskim rekordom.

Rim 1960. TERMIN: 25. avgust – 11. septembar 1960. UČESNICI: 5.338 olimpijaca (611 žena i 4.727 muškaraca). Ukupno 83 nacija. SPORTOVA: 17 sa 150 disciplina. SVEČANO OTVARANjE: 17. olimpijske igre modernog doba otvorio predsednik Italije Đovani Gronči. OLIMPIJSKA ZAKLETVA: Adolfo Konsolini (atletika, u ime sportista). OLIMPIJSKI PLAMEN: Zapalio ga je Đankarlo Peri (atletika). BILANS MEDALjA: SSSR 93 (43 – 29 – 31), SAD 71 (34 – 21 – 16), Italija 36 (13 – 10 – 13). Jugoslavija je osvojila 2 medalje (1 – 1 -0) i zauzela 18. mesto u konkurenciji 44 zemlje koje su osvajale trofeje. PRVI PUT: Prvi i do sada jedini put naši fudbaleri osvojili su zlatnu medalju, posle tri uzastopna neuspeha u finalu. Pobedili su Dansku sa 3:1. U finale su ušli iz – šešira našeg istaknutog fudbalskog funkcionera i člana FIFA dr Mihajla Andrejevića. Pošto je meč sa Italijom u polufinalu završen 1:1 i posle produžetaka, prema pravilima o finalisti je odlučivao žreb. Iz šešira je izvučena cedulja sa imenom "Jugoslavija". Prvu medalju (od 16) za naš najtrofejniji pojedinačni sport, rvanje, osvojio je Branko Martinović (srebro, grčko rimski stil). Zlato

fudbalera i srebro Martinovića bile su jedine medalje u Rimu... Prvi put, obdukcijom je utvrđeno da je smrtni slučaj sportiste izavalo korišćenje nedozvoljenih preparata. Na biciklističkoj stazi u ekipnoj trci na 100 km, pao je Danac Knut Jensen. Preminuo je na putu ka bolnici. Utvrđeno je da je Jensen uzeo pre trke lek ronikol koji poboljšava cirkulaciju. Ovo je drugi i za sada jedini slučaj smrti na OI posle 1912. i igara u Stokhomu gde je preminuo portugalski maratonac Lazaro. Prvi put TV prenos su gledali ljubitelji sporta na drugom kontinentu, u SAD. Ujedno, prvi put TV je platila prava prenosa – stanica "Si Bi Es" iz SAD 394.000 dolara. Prvi put je intonirana olimpijska himna posle Atine 1896. i to je od Rima – pravilo. Prvi osvajač zlatne medalje za Grčku posle maratonca Spiridona Luisa i Atine 1896. bio je grčki prestolonaslednik Konstantin. Sa Jorgosom Zaimasom i Odiseosom Eskidogluom trijumfovali su u jedrenju u klasi zmaj. Prvi put elektronsko merenje u atletici prošireno je na – hiljaditi deo sekunde. Prvi Etiopljanin, olimpijski šampion postao je bosonogi maratonac Abebe Bekila. On je prvi olimpijac koji je postao šampion trčeći bos. JUNAKINjA IGARA: Vilma Rudolf, američka atletičarka, dobila je nadimak „crna gazela“ osvojivši tri zlatne medalje. Kuriozitet je da je dobar deo detinjstva provela sa protezom ili u invalidskim kolicima zbog bolesti. U Rimu, 20 – godišnja atletičarka, pobedila je na 100 m, na 200 m i u štafeti 4 puta 100 m u kojoj su trčale studentkinje univerziteta Tenesi, popularne "tigrice". Ona je prva Amerikanka koja je osvojila tri zlatne medalje na jednim Igrama. Bila je 20. dete u porodici sa 22 deteta. Bolovala je od dečije paralize, zapaljenja pluća, i reumatske groznice, koja joj je jedno vreme totalno oduzela levu nogu. Ipak, uz pomoć braće i sestara, stala je na noge, prvo igrajući košarku, a potom i kao atletičarka. U Melburnu 1956. osvojila je bronzu u štafeti SAD. Umrla je od raka 1994. KURIOZITETI: Iz Rima u svetske bokserske profesionalne vrhove, krenuo je Kasijus Marselijus Klej, američki bokser. Pobedio je u finalu Poljaka Pjatiškovskog sa 4:1, a da je pre toga rekao "Ja sam najveći, najpametniji i najlepši". Kasnije je pod imenom Mohamed Ali, postao jedna od najvećih bokserskih zvezdi svih vremena. Amerikanci su dominirali na košarkaškom turniru, a jedini košarkaš koji je od njih dobio kompliment bio je naš Radivoj Korać. Žućko je bio najbolji strelac turnira, a Džeri Vest, član američke ekipe, čovek čija je silueta postala zaštitni znak NBA lige je kasnije rekao: "Jedino broj 5 iz Jugoslavije može da igra u našoj ekipi". Eduardo Manđeroti (Italija) postao je prvi mačevalac sa 13 medalja u karijeri. Učestvovao je na pet olimpijskih turnira i osvojio šest zlatnih, pet srebrnih i dve bronzane medalje. Danski jedriličar Paul Elvstrem, četvrti put je pobedio u Rimu, posle Londona, Helsinkija i Melburna. Prvu je pobedu zabeležio je sa 20, poslednju sa 32 godine. JUGOSLAVIJA: Učestvala je sa 120 sportista 111 muškaraca i devet žena u 14 sportova: atletika (m i ž), košarka, boks, kajak kanu, biciklizam, mačevanje (m i ž), fudbal, gimnastika (m i ž), veslanje, streljaštvo, plivanje,vaterpolo, rvanje i jedrenje. Prvi put su na OI učestvali košarkaši i osvojili šesto mesto. Debitovao i Miroslav Cerar u gimnastici.

Tokio 1964. TERMIN: 10. – 24. oktobar 1964. UČESNIKA: 5.151 olimpijac (678 žena i 4.473 muškarca). Ukupno 93 nacije. SPORTOVA: 19 sa 163 discipline. SVEČANO OTVARANjE: 18. olimpijske igre modernog doba otvorio car Hirohito. OLIMPIJSKA ZAKLETVA: Takaši Ono (gimnastika, u ime sportista). OLIMPIJSKI PLAMEN: Zapalio ga je Jošinori Sakai, student koji je rođen 6. avgusta 1945. na dan kada je na Hirošimu bačena atomska bomba. BILANS MEDALjA: SAD 90 (36 – 25 – 28), SSSR 96 (30 – 31 – 35), Japan 29 (16 – 5 – 8). Jugoslavija je osvojila 5 medalja (2 – 1 – 2) i zauzela 19. mesto u konkurenciji 40 zemalja koje su osvajale trofeje. PRVI PUT: Prvi zlatni trofej za naše rvanje osvojio je Branislav Simić - 87 kg grčko rimski stil, iako je u ekipu uskočio u poslednji čas. Razlog za dilemu selektora bili su njegovi promenljivi rezultati u Melburnu i Rimu. Prvu zlatnu gimnastičku medalju posle drugog svetskog rata doneo nam je Miroslav Cerar (konj sa hvataljkama) i titulu je odbarnio kroz četiri godine u Sijudad Meksiku. Vaterpolisti su osvojili zlato, a Cerar bronzu na vratilu i Martinović bronzu u rvanju. Prvi put, jedna zemlja je zbog aparthejda isključena iz olimpijskog pokreta – Južna Afrika. Indonezija se povukla sa Igara jer je predhodno MOK suspendovao njen OK. Indonezija je kao organizator Azijskih igara 1962. zabranila učešće Izraelu i Tajvanu i zbog toga je MOK kaznio. U Tokiju nije učestvovala ni Severna Koreja. Prvi put igre su održane u Aziji. Prvi put predstavljen je džudo kao olimpijski sport. Prvi put uvedena je i odbojka. Prvi put maratonac je – odbranio titulu. Etiopljanin Abebe Bikila je posle Rima slavio i u Tokiju. U Rimu je bio vojnik, posle pobede postao je poručnik carske garde Hajla Selasija i dok je 1954. trčao bos, u Tokiju je obukao patike. Nekoliko nedelja pre olimpijskog maratona, operisao je slepo crevo, ali je u Tokiju pobedio i to ubedljivo,sa najboljim vremenom u istoriji olimpijskih maratona 2:12,22 časova. Pokušao je zlatni het trik u Sijudad Meksiku 1968. ali je zbog upale tetiva odustao na 17. km. JUNACI IGARA: U Tokiju, sovjetska gimnastičarka Larisa Latinjina zaokružila je bilans na 18 trofeja. Na tri turnira osvojila je devet zlatnih, pet srebrnih i četiri bronzane medalje. Američki plivač Don Šolander je osvojio četiri zlatne medalje sa tri svetska i jednim olimpijskim rekordom: 100 karul (olimpijski rekord), 400 m kraul, kao član štafete 4 puta 100 kraul i 4 puta 200 kraul. Australijanka Daun Frejzer ušla je u istoriju kao prva plivačica sa tri uzastopne zlatne olimpijske medalje. Pobedila je 1956. i 1960. na 100 kraul i u Tokiju je uz zlatnu medalju na ovoj stazi upisla i svetski i olimpijski rekord 59,5. Ona je prva plivala ovu deonicu ispod minuta. Mađarski vaterpolista Deže Đarmati, postao je prvi igrač koji je na pet olimpijskih turnira osvojio pet medalja: počeo je 1948. srebrnom medaljom, 1952. osvojio je zlato, 1956. takođe zlato, 1960. bronzu i u Tokiju - srebro. KURIOZITETI: Učesnici su se žalili na dubinu vode u bazenu. Bila je 1,80 m i navodno su naši igrači (najviši na turniru) više stajali nego – plivali. Rođene sestre su prvi put osvojile šampionske titule: Tamara Pres (SSSR)j e pobedila u bacanju diska i kugle, a Irene Pres u petoboju. U karijeri su zajedno osvojile pet zlatnih i jednu srebrnu olimpijsku medalju i postavile 26 svetskih rekorda. Naglo su prekinule karijeru kada je počela kontrola pola. U Tokiju, prva takmičaka koja je doživotno diskvalifikovana zbog viška muških hormona, bila je Poljakinja Elena Klobukovska trećeplasirana na 100 i prva u štafeti 4 puta 100. Godinu dana posle OI u Tokiju, pala je na seks kontroli. Utvrđeno je da je bila – više muško. Ipak, ostale su joj medalje ali su svetski i olimpijski rekordi brisani. Prva žena koja je pobedila u "otvorenoj" ali i najtežoj disciplini konjičkog sporta, trodnevnom takmičenju, postala je Helen Dipon iz SAD. Najneizvesnija trka odžana je u biciklizmu na 195 km. Šveđanin Sture Peterson, velika zvezda biciklizma tog vremena, bio je 51. iako je vremenska razlika između njega i pobednika Italijana Marija Zanina bila samo 16 stotinki!? Na velodromu, u polufinalnoj trci u sprintu, postignut je redak rekord. Italijan Đovani Petenela i Francuz Pjer Trentin, su balansirali na biciklima stojeći u mestu i čekajući da onaj drugi izgubi strpljenje i krene prvi kao bi mu ušlu u "zavetrinu", punih 21,57 minuta! Petenela je pobedio, ušao u finale i osvojio zlato. Francuz je završio na četvrtom mestu. JUGOSLAVIJA: Učestvovala je sa 76 sportista (73 muškarca i tri žene) u devet sportova: atletika (m i ž), košarka, kajak kanu, fudbal, gimnastika, veslanje, plivanje, vaterpolo i rvanje. Fudbaleri su posle četiri uzastopne medalje, završili olimpijski turnir na šestom mestu.