Foto: ATP Tour

Tenis je predivan sport. Tenis je sport za gospodu. Počeci tenisa idu u daleki srednji vijek, kada se igrala igra slična tenisu na dvorovima vladara. Međutim, koliko god tenis bio gospodski i divan sport, tenis je izuzetno skup i surov sport.

Ako ste na vrhu, nemate problem nikakav. Živite sjajno i nemate problema sa egzistencijom. Tako je sa nekih 60-70 teniera svijeta. Ali šta je sa ostalia ? Ostali jedva spajaju kraj sa krajem. Neke finansiraju roditelji a nekini sami ne znaju kako prežive neki mjesec. Primjerice radi, prosječan mjesečni prihod tenisera između 101. i 500. mjesta na listi je oko tri hiljade evra. To nije plus nego prihod. Ako uzmete rashode (putovanja, plaćanje trenera) jasno vam je u kolikom su teniseri problemu. Nemaju prostora da uštede a samim tim i da prežive period bez tenisa.

Samim tim, Novak Đoković došao je na ideju da se nižerangiranim teniserima pomogne. Ideja je da prvih 100 na svijetu uplate određen iznos. Oni najbolje plasirani po 30 hiljada a oni najslabije rangirani u prvih 100 da plate pet hiljada evra. U svemu se našao i prvi ''pobunjenik''. Nije to niko od momaka koji su nisko rangirani, nego trostruki Gren Slem finalista Dominik Tim. Tim bi trebao uplatiti 30 hiljada evra ali je to njemu očito previše i samim tim ne planira uplatiti. Istakao je kako je bolje da novac uplati medicinarima ili za slične svrhe nego da da novac za ovakvu svrhu, smatrajući da ima dosta nižerangiranih koji se i ne trude da budu bolji. 

Činjenica jeste da ima onih koji se i ne trude, poput recimo Bernarda Tomića koji je 201. na svijetu trenutno. Ima i tenisera koji su dosta dobrog finansijskog stanja i pored niskog ranga, poput recimo Džeka Soka. Međutim, i pored toga svega, ideja da se pomognu nižerangirani teniseri je odlična. Teniseri od 201. do 700. mjesta bi trebali dobiti prosječno po deset hiljada evra. To su ogromne pare i veće nego što su neki zaradili u cijeloj karijeri do sada.

Ono što je važno jeste da se proba napraviti neki kvalitetan sistem po kome pomoć ne bi dobili igrači poput Tomića ili Soka jer ruku na srce njima nije ni potrebna. Takođe, ovakva ideja bi trebala zaživjeti i dalje. Neće problemi nižerangiranih tenisera nestati kada se tenis nastavi. I pored maksimalnog truda, mnogi će opet teško preživljavati jer je tenis surov i skup sport. Zato bi ovu akciju trebalo nastaviti i uvesti kao praksu. Bar da prvih 30 ili prvih 50 tenisera donira određena sredstva za nižerangirane tenisere.

Prosto, nije normalno da jedan sport igra 15ak hiljada igrača (na različitim nivoima) a da od njega dobro živi njih 50ak. Ukoliko se uskoro ne uvede kao praksa pomaganje nižerangiranim teniserima, to vodi ka uništenju tenisa. Neki će napuštati tenis, neki će namještati i prodavati mečeve da prežive a sve to vodi ka propasti sporta. A i da nema tih stvari, jasno je koliki će tenis imati udarac kroz par godina kad više ne bude Noleta, Rafe i Fedeksa. Zato je pravo vrijeme da se donesu trajne odluke. Odluke koje će spasiti tenis.

Budući da Tim nije sa neba pao na treće mjesto, budući da Tim nije sa neba pao u finala Slemova, morao bi znati za sve probleme koji postoje u tenisu. Jesu njegovi novci, jeste njegov stav da li će učestvovati u akciji. Ali ako 99 tenisera podržava akciju (bar za sada niko nije izašao sa suprotnim stavom sem Tima), onda može da je podrži i Tim. Na kraju krajeva, pa nije baš da treba milione dati.....