Poslednjih godina gotovo pa redovno igraju u polufinalu ABA lige. Igrali su prije četiri sezone, igrali su prošle sezone a igraće i ove. Dueli Cedevite i Budućnosti postaju polako tradicija u polufinalu ABA lige a treću epizodu njihovih duela gledaćemo ove godine.

Foto: ABA liga

Prije četiri godine prednost domaćeg terena imala je Budućnost. Imali su 2-0 i veliko vodstvo u trećoj utakmici. Napomene radi, tada se i polufinale igralo na tri pobjede. Ipak, Cedevita je dobila tu treću utakmicu a onda i četvrtu i petu te je napravila veliki preokret. Zanimljivo da je tada Cedevitu vodio Jasmin Repeša, današnji trener Budućnosti. 

Prošle godine igrali su takođe sjajno polufinale. Cedevita je imala gotovo dobijen meč u Podgorici. Međuti, Gordić je počeo pogađati sve, Čeri je išao iz greške u grešku i Budućnost je povela sa 1-0. Cedevita je izjednačila na 1-1 i dobrim dijelom trećeg meča djelovala je kao bolji tim. Ipak, ukazao se Petar Popović i bio je x faktor prolaza Budućnosti u veliko finale.

Sada će prednost domaćeg terena imati Cedevita. Znamo mi svi da je to sve samo ne vatreni domaći teren. Međutim, domaći teren je uvijek prednost pa makar i da je hala prazna. Ako ništa bar ekipa stalno trenira tu i samim tim je naviknuta na dvoranu i njen izgled, što je sa psihološke strane uvijek važno.

Cedevita je loše otvorila sezonu. Gomila stranaca i Sito Alonso kao trener, bili su loš eksperiment. Nekako im se sezona prelomila baš protiv Budućnosti u Zagrebu. Rimac je debitovao na klupi i veliki minus nadoknadio sa domaćim igračima poput Katića, Bošnjaka i Žganeca. Tada su uvidjeli da im i ne treba mnogo stranaca i sada su tu samo Kobs i Pulen. Nakon te utakmice protiv Budućnosti, Cedevita je igrala sjajno u nastavku sezone i jedina je koja je uspjela Zvezdu dobiti u regularnom dijelu sezone. Bili su blizu da dobiju i Budućnost u Morači ali su propustili veliku šansu za pobjedu.

Budućnost je takođe mnogo lutala. Nakon osvojene ABA lige kao da su izgubili kompas. Znali su da na neki način moraju biti zahvalni timu koji je iznio teret titule u ABA ligi a sa druge strane znali su da većina tih momaka nema kvalitet za Evroligu. Lutali su sa strancima i u svom tom lutanju ceh je platio i Džikić. Dolaskom Repeše koliko toliko je to postalo ozbiljnije. u to vrijeme su se pojačali dolaskom Bitadzea, Kola i Bela a kasnije je došao i Devin Vilijams. Međutim, i dalje to na momente djeluje konfuzno pa čak i tragikomično. Kao da i dalje uloge igrača nisu podijeljene na pravi način i na momente se igra Budućnosti raspada.

Budućnost ima veliku prednost pod košem. Stipanović je sjajan igrač ali sam će se teško nositi protiv Bitadzea i Vilijamsa. E sad, treba vidjeti i kakvu će Vilijams imati ulogu jer u poslednje vrijeme i ne dobija previše prilika. Vidjećemo ima li snage Karlo Žganec da na svoju energiju ponovo zagorča život Budućnosti. Ne bi mu bilo prvi put da to uradi. Na poziciji četvorke Budućnost je opasna ali je njeni igrači na poziciji četvorke mogu dosta koštati. Erl Klark odbranu ne igra i mrzi ga da je igra. U skoku je dobar mada i tu zna biti nezainteresovan. Napadački kad je u ritmu svi zanemare tu njegovu odbranu ali kada nije u ritmu e onda ne valja. Tu je i Danilo Nikolić koji je nedovoljno upotrijebljen u ovoj sezoni a i sa malo prostora donio je dosta.

U vanjskoj liniji i jedni i drugi imaju svoje adute. Cedevita u tandemu Pulen-Kobs ima ono što je Budućnost imala u tandemu Gordić-Ivanović prošle sezone samo što naravno Cedevitin tandem je strani tandem. To je tandem koji je sjajan. Od Pulena su svi probali napraviti pleja ali on je jednostavno bek i mnogo bolje se snalazi kada je na kecu Kobs ili eventualno Katić kada Kobs odmara. Broj lopti je sjajno raspoređen između ova dva stranca a Kobs je uz to i defanzivno dobar. Takođe, djeluje motivisano pred plej of i mogao bi biti još bolji nego u sezoni što je bio. Budućnost neće moći računati na Ivanovića koji je završio sezonu. Oni u vanjskoj liniji sve nade polažu u Norisa Kola. Ko je i šta je Noris Kol svi znamo ali kada nije u ritmu uništiće svoj tim. Pored njega, dosta bitan doprinos biće i Edvina Džeksona koji igra jako dobro u poslednje vrijeme a vidjećemo koliko može i Gordić. Jednostavno, Gorda je mnogo lošiji nego prošle sezone. Dok Kol nije došao, igrao je dva-tri puta sedmično po 30+ minuta i sada ga je stigao umor.

Na poziciji krila takođe će se voditi velika bitka a i tu i jedni i drugi imaju svoje adute. Budućnost ima zvučnije adute mada to ne mora ništa da znači. Džejms Bel i Koti Klark su obojica sjajni defanzivci a obojica mogu i napadački donijeti dosta. Međutim, od dolaska u Podgoricu Bel se ne može sastaviti napadački ako ne računamo meč protiv Himkija. Klark igra napadački toplo-hladno ali skakački i defanzivno uvijek daje doprinos. Sa druge strane, imamo domaće snage u vidu Ramljaka, Bošnjaka i Krušlina. Ramljak je atletski premoćan igrač ali su ga povrede dosta omele. Kod Rimca igra zaista dobro i prilično je konstantan a i šuterski ima sjajnu sezonu. Bošnjak ne troši mnogo lopti u napadu. Ćoškari ali tim svojim trojkama zna donijeti mnogo svom timu. Krušlin može naravno igrati i na dva i na tri u zavisnosti od same petorke. Sjajan šuter kojeg je povreda usporila na startu sezone ali u poslednje vrijeme igra sve bolje i bolje.

U ovom polufinalu imamo sa jedne strane tim i sjajnu hemiju Cedevite a sa druge strane imamo individualni kvalitet koji je na strani Budućnosti. Pošto su i jedni i drugi atletski moćni, biće važno kako će se nametnuti u skoku i sa kojom energijom će igrati u defanzivi. Ako znamo da Budućnost ima i obaveze u EL, jasno je da će biti mnogo potrošeniji od ekipe Cedevite što im može predstavljati hendikep. Vidjećemo naravno i ko će biti šuterski više raspoložen. I to će biti važno jer i jedni i drugi imaju šuterski potencijal.

Od igrača koji nisu u prvom planu a mogu biti važni, i na jednoj i na drugoj strani treba izdvojiti neke momke. U Budućnosti je to prije svih Petar Popović. Igra malo ali zato to što odigra, odigra vrhunski. Dobar u odbrani i prilično siguran u šutu za tri poena. Pored njega, treba izdvojiti i Barovića. Sa svojim skokovima i energijom pod košem, može biti važan adut. Prošle godine u finalu protiv Zvezde dao je važan doprinos. Naravno, ne smijemo zaboraviti ni Nikolića koji neće dobiti mnogo prilika ali može svojim trojkama donijeti mnogo.

Kod Cedevite onako ''ispod radara'' prolaze prije svih Toni Katić i Karlo Žganec. Katić se dugo vremena tražio. Veoma mlad dobio je priliku u Širokom ali nikako nije uspio da se u Cedeviti nametne. Odlaskom dosta stranaca, dobio je svoju priliku i koristi je sjajno. Nekada kada je Pulen očajan, Katić je znao biti fenomenalan. Što se Žganeca tiče, on djeluje malo nekako nezgrapno ali može dati svoj doprinos. Pogotovo energijom na ofanzivnom skoku ali i u odbrani gdje može dosta toga da preuzme.

Budućnost cijele sezone djeluje loše. Nekako je nerealno očekivati da sad tek tako krenu sa sjajnim igrama. Iz tog razloga djeluje da je lakše prognozirati ko ovde prolazi dalje za razliku od beogradskog polufinala. Djeluje čak da ni metla Cedevite nije nerealna...