XS
SM
MD
LG

Mačevanje: Romana Caran i Danilo Nikolić pobedili na mađunarodnom turniru "Memorijal Ljuba Savić"

Srpski mačevaoci Romana Caran iz Omladinca (Zrenjanin) i Danilo Nikolić iz beogradskog Silnog pobedili su na 11. turniru „Memorijal Ljubomira Savića“ koji su uspešno organizovali porodica Savić i klub Olimpija u sali Akademije Vojske Srbije na Banjici. Učestvovali su mačevoci iz Rumunije, Makedonije i Srbije. Romana Caran je savladala u finalu mladu drugaricu iz kluba Omladinac Anu Sel sa 15:8, dok je Danilo Nikolić do četvrtog trijumfa na ovom prestižnom takmičenju došao pobedom protiv prošlogodišnjeg pobednika Rumuna Doriana Pirvana sa 15:6. Nikolić je i lane u finalu radio sa Pirvanom kada je poražen sa 15.11.

U ženskoj konkurenciji dve bronze osvojile suSmiljka Rodić iz Silnog i Rumunka Oana Puiu. U konkurenciji mačevalaca bronzanim trefejima okitili su se Rumun Alen Mitrica i Raško Mićić iz zrenjaninskog Omladinca. Trofeje su uručili pukovnik Dragan Đini načelnik Uprave za sport u Akademiji Vojske Srbije i Tamara Savić Šotra, kćer Ljubomira Savića. Pirvan je u polufinalu svaladao zemljaka Alina Mitricu. Bilo je 7:7 posle isteka vremena, pa su mačevaoci radili dodatni minut. Posle prvog tuša Pirvana, Mitrica se pobunio tvrdeći da je postignut „u planšu“ i posle rasprave sa sudijom i svojim trerom predao je meč. Danilo Nikolić je savladao Raška Mićića u polufinalu sa 16:15 posle uzbudljive borbe sa mnog preokreta.

Ana Sel je u polufinalu savladala sa 15:12 Smiljku Rodić, dok je Romana Caran pobedila Oanu Puiu sa 15:13. Ljubomir Ljuba Savić je bio jedan od najtrofejnijih mačevalaca Jugoslavije i Srbije. Počeo je u Crvenoj zvezdi 1957, a  1958.  je prešao u Železničar i u njemu kao takmičar, trener i generalni sekretar ostao da  kraja života. Za reprezentaciju Jugoslavije je mačevao 103 puta. Bio je šampion Jugoslavije devet puta (sve seniorske titule), 15 puta je bio prvak Srbija (14 seniorskih i jedna juniorska) i 13 puta je bio prvak Beograda. Pobeđivao je na turnirima u Monpeljeu (1966), Klagenfgurtu (1967 i 1979.) i drugim. Bio je savezni selektor, trener mnogih generacija srpskih mačevalaca, koji su izrasli u velike asove i šampione, učitelj mačevanja na pozorišnim akademijama... Sa suprugom Snežanom, takođe reprezentativkom i sjajnom mačevalkom, ljubav prema mačevanju preneo je na dvoje dece sina Aleksandra i kćer Tamaru koja je, između ostalog, i tri puta učestvovala na Olimpijskim igrama (1992, 1996. i 2000). Preminuo je 2000. uoči odlaska na Olimpijske igre u Sidneju.