Sarkići su vjekovima živjeli u Bočinji kod Maglaja. U gubavim vremenima zavičaj su ostavili, pa su dolinom rijeke Bosne krenuli u nepoznato. Zaustavili su se u Donjim Kladarima kod Modriče, pa kratko živjeli u Tarevcima. Svjesni da to nije njihovo, a tuđe ne žele, Miroslavka i Radoslav Sarkić svili su u predgrađu Modriče novo porodično gnijezdo.

Jednog utorka, 29. aprila 1997. godine, na svijet su došli mališani Siniša i Ljubiša. Sinovi koji su srećnim roditeljima bili i danas jesu sve - snaga, ljubav, ponos, smisao života!

Gimnazijalci završnog razreda SŠC "Jovan Cvijić" u Modriči navršili su 19 godina. Uveliko afirmisani sportisti. Siniša je lijevo krivo, a Ljubiša igra na poziciji zadnjeg veznog. Oba su super dobri prvotimci Modriče, kluba koji ima svijetlu tradiciju, ali danas je na drugoligaškom "zapadu".

"U Modriči smo ponikli, ovdje prošli sve selekcije. Dosta mladi smo zaigrali za prvi tim. Modriča je nekada bila osvajač Kupa RS i BiH, bila šampion BiH i nastupala na međunarodnoj sportskoj sceni. Dakle, dovoljno razloga da nam bude čast igrati za Modriču. Međutim, šteta je da taj kolektiv ne igra u jačem takmičenju. Mi smo mladi ljudi, a sportisti vjeruju da uvijek mogu više i bolje.Tako brat i ja razmišljamo da na kraju sezone promijenimo sredinu", najavljuje Siniša Sarkić.

BLIZU DOBOJSKE SLOGE

Pet minuta mlađi Ljubiša napominje da ljeto nije daleko.

"Kada postanemo svršeni gimnazijalci, planovi su da se okušamo u inostranstvu. Ukoliko ne budemo karijeru nastavili u pečalbi, imamo nekoliko ponuda da zaigramo u Prvoj ligi Republike Srpske. Najupornija je dobojska Sloga i postoji mogućnost da se preselimo u grad na tri rijeke. Sloga će od ljeta igrati u Prvoj ligi RS, veći je Doboj grad od Modriče, Sloga je dobro organizovana, ljepše je igrati pred punijim tribinama. U Modriči ljudi više vole ići u kafiće nego na sportske događaje, a mladom sportisti je milina igrati kada su tribine kao oko pune", govori Ljubiša.

Oba su nastupali za kadetsku selekciju BiH.

"Divno vrijeme, trenutak za istoriju. Kamičak iz fudbalskog mozaika. Djelić naše karijere iz njenih najmlađih dana. Ponosni smo na taj period. Bilo je i povreda koje su usporile naš napredak i pomrsile naše račune i poremetile planove. Bogu hvala, sada je sve u najboljem redu i naša karijera ide uzlaznom putanjom", kaže stariji od blizanaca Sarkić.

Na pitanje za koga navijaju, uglas odgovaraju:

"Zna se, za Crvenu zvezdu!"

SLIČNI PLANOVI

Teško je, kada ih pogledate, raspoznati ko je Siniša, a ko Ljubiša. Oni koji su svakodnevno sa njima, nekako se snađu. Maleni ben iznad usne odaje Sinišu.

"Dok smo bili djeca, roditelji su nas oblačili jednobrazno. Kasnije, sami smo htjeli da u svakom trenutku imamo istu garederobu. U školi, na utakmicama, u šetnjama, na ulici, pa i kada smo kod kuće u slobodnom vremenu. Nerazdvojni smo i blizanci smo u pravom smislu riječi", kaže Ljubiša.

Slični su im i planovi za budućnost.

"Nadamo se da ćemo izgraditi bogate karijere. Da ćemo od fudbala uživati u poznanstvu, a i nešto zaraditi za život onda kada se više ne bude moglo igrati. U fudbalu sebe vidimo do kraja života. Zvezdaši smo. Kada bismo zaigrali u najvećem klubu regiona, našoj sreći ne bi bilo kraja. Crvena zvezda je za nas nešto posebno", kažu braća Sarkići.

STAZAMA VELIKANA

U Zvedinoj školjci svojevremeno su izgarali braća Đorović, Dudić, Srnić...

"Čuli smo da su u Hajduku nastupali Zlatko i Zoran Vujović, u Partizanu Zvezdan i Srđan Čebinac. Znamo za neke primjere u inostranstvu. Otac nam je govorio o Milanu i Ivanu Dudiću, o Goranu i Zoranu Đoroviću...", referiše Siniša.

I mlađi Sarkić ima pravo na riječ. I to pravo koristi...

"Imate blizance Slavoljuba i Dragoljuba Srnića. Doduše, ovaj drugi je u 'Čuki'. U mlađim selekcijama su blizanci Uroš i Bogdan Račić. Neka se u Crvenoj zvezdi nađu i još jedni blizanci. Neka to budu Siniša i Ljubiša Sarkić. To su naše želje koje bi da se daleko čuju", zaključio je Ljubiša otkrivajući želju fudbalskih blizanaca iz Modriče.

Možda se te želje i čuju do Beograda i Crvene zvezde, možda...

(Autor: Slađan Jeremić)