Trud se konačno isplatio

Aleksandar Stojmirović, trener Lokomotive - foto: M. AškovićAleksandar Stojmirović, trener Lokomotive - foto: M. Ašković

Trener Aleksandar Stojmirović i igrači Lokomotive znaju šta su sve morali da istrpe i prežive, kako bi stigli do željene forme i odgovarajućih rezultata. Brojni pehovi su ih pratili, počev od povreda ključnih igrača, malim brojem igrača u rotaciji, tako da su sa omladincima popunjavali klupu. Sve je to ostavili   traga na ukupnu atmosferu u ekipi, klubu. Kriza rezultata i sve što je pratilo kulminirala je  pred utakmicu sa Sremčicom da se, u jednom trenutku dovodio u pitanje opstanak trenera Stojmirovića na klupi beogradskog srpskoligaša. Gubili su neke dobijene mečeve, nervirali se,  bez samopouzdanja, bodovi su nepovratno odlazili. Stegli su zube i nastavili još marljivije da rade i trud se konačno isplatio. Od devetog kola krenula je serija sjajnih rezultata i od mogućih 18 osvojili su 14 bodova. Do tada su u prethodnih devet kola osvojili samo pet bodova. Zaliha od 19 bodova i 11. mesto na tabeli uliva spokoj u  mirnu zimsku pauzu.

- Ni jednog trenutka nisam sumnjao u mogućnosti tima,  niti u svoj rad. Bili smo čvrsto opredeljeni i istrajni da u našim nastojanjima uspemo. Znao sam da ekipa ima potencijal i kad se budemo kompletirali i dostignemo željeni stepen forme doći će i rezultati - tvrdi  trener Aleksandar Stojmirović.

Kruna na sjajni jesenje izdanje bila je pobeda  protiv moćne Zvezdare. - Snažan vetar bio nam je saveznik u prvom poluvremenu, koje smo iskoristili da na odmor odemo sa dva gola prednosti. U nastavku Zvezdara je dugim loptama, uz pomoć vetra, vršila pritisak i uspeli su iz kiks gola da smanje rezultat. Drago mi je da smo uspeli da savladamo, po individualnom kvalitetu, jednu od  najbolju ekipu u ligi - nije krio zadovoljstvo mladi stručnjak.

U uspeh tima sa ranžirne stanice svaki igrač je ugradio deo sebe, ali jedan fudbaler za koplje odskače od ostalih. Reč je o Dejanu Krstoviću, strelcu  pet golova i isto toliko asistencija, igraču koji je uveliko prevazišao treći rang i,  mnogi smatraju da mu je mesto, ne u Prvoj ligi, nego među super ligašima. Vredi pomenuti Radojkovića, štopera Isailovića i veliki potencijal mladog Petrovića (2.000. godište).