Foto: Chelsea

Nije problem kada te protivnik pobijedi. Mnogo veći problem je kad sam sebe pobijediš i kada si žrtva vlastite taktike. E to se upravo desilo juče Tomasu Tuhelu u meču protiv Mančester Sitija.

Tomas Tuhel jedan je od najboljih trenera današnjice i fantastičan je taktičar. Na kraju krajeva, čovjek je aktuelni prvak Evrope sa Čelsijem. Međutim, čak i najbolji nekada naprae loš potez i nekada sami sebi stvore velike probleme.

Čelsi je u meč sa Sitijem ušao sa akcentom na defanzivu. Izašli su u formaciji 3-5-2. Imali su Alonsa i Džejmsa ka ving bekove a u sredini su imali Kovačića, Kantea i Žoržinja. Dakle, prilično defanzivna postava. Htio je Tuhel vršiti destrukciju Sitijeve igre tako što će stvoriti veliku gustinu i veliki broj fudbalera na malom prostoru. Znao je isto tako da je to dobar način da se spriječe brzi pasovi Sitija.

Takođe, ovakva postava je omogućila da ima dupli blok na svakom mjestu u odbrani. U napadu se oslonio na Lukakua i Vernera. I to je bilo dosta logično uz ovakav ostatak ekipe i samu taktiku. O igri Lukakua u tranziciji ne treba trošiti riječi a Verner je neko ko se sjajno kreće i pozicionira u svakom trenutku.

Međutim, od starta to nije djelovalo dobro. Koliko god jasan Tuhelov plan bio, nisu djelovali uopšte sigurno. Dijelom je to i do Sitija. Pep nije mnogo mudrovao nego je manje više izveo očekivan sastav. Igrao jeste sa lažnom devetkom Fodenom ali već smo navikli na takvu Pepovu igru. 

Ma koliko Tuhel išao sa defanzivnom gustinom i mnogo igrača koji su sjajni u destrukciji protivničke igre, to nije prolazilo juče. Dijelom i radi toga što je Siti igrao i sa Grilišom i De Brujneom. O tome kakav je KDB kreator suvišno je pričati a znamo da je u tom segmentu sjajan i Griliš. Iako igra u Sitiju više na krilu, to ne utiče toliko na gubitak kreativnosti. A i kad igraju zajedno Griliš i De Brujne, protivnička odbrana je u problemu. Ne može udvajati jer će onaj drugi biti rasterećen i postoji realna šansa da taj drugi stvori veliku priliku za sebe ili saigrača.

Iako je Siti realno i u prvom poluvremenu trebao dati bar jedan gol, poveli su tek u nastavku golom Žezusa. To je natjeralo i Tuhela da promijeni taktiku i formaciju. Izveo je Kantea a uveo Haverca i faktički je prešao u 3-4-3 formaciju.

Očekivalo se tada da Čelsi zaigra bolje. Pokušavali jesu, imali i više posjeda nego do tada ali nisu mogli stvoriti ni jednu pravu priliku. Sa druge strane, Siti je par puta sjajno zaprijetio iz jako dobre tranzicije. Jedino što vrijedi spomenuti kod Čelsija jeste pokušaj Kovačića ali sve je to bilo premalo. Na kraju su ostali bez šuta u okvir gola na svom terenu u jednom jako bitnom susretu.

Sa druge strane, Siti je odigrao gotovo pa perfektan meč. Pep je odradio odlično ono što je bilo do njega i nije ovaj put sam sebi bio neprijatelj sa postavom kao što je to uradio u finalu Lige šampiona. Generalno, kada KDB i Griliš zajedno igraju, tada je jako teško igrati protiv Sitija. Zato i jesu dali velike pare za Griliša jer su bili svjesni moći ovog tandema.

Tek je šesto kolo i svakako da ovaj meč neće odlučiti šampiona. Međutim, svakako da ovakav meč i radi pobjede i radi igre, može dati dodatno samopouzdanje Sitiju jer zaista su bili moćni. Sa druge strane, ovaj meč Tuhelu treba biti škola jer koliko god bio sjajan taktičar, juče je sebe koštao i bio je žrtva svoje taktike.