Foto: FIBA

Mundobasket 1978. godine održan je na Filipinima. Filipini su trebali biti domaćini još ranije 1962. godine. Međutim, predsednik Filipina je tada odbio dati vize za košarkaše iz socijalističkih zemalja pa je naknadno Brazil bio domaćin.

Na prvestvu je bilo ukupno 14 ekipa. U tri grupe po četiri tima a Filipini kao domaćini i SSSR kao šampion, direktno su prošli u finalnu grupu.

U grupi A nastupali su Jugoslavija, Kanada, Senegal i Koreja. Za Jugoslaviju su na ovom prvenstvu između ostalih igrali i Dalipagić, Kićanović, Delibašić, Ćosić, Slavnić, Vilfan i ostali. Jugoslavija je bila silovita u grupi. U prvom kolu savladan je Senegal sa 99-64 a Kićanović je imao 20 poena. Lopez sa 16 predvodio je Senegalce. U drugom kolu savladana je Koreja sa 121-85. Vilfan sa jedne i Čoi sa druge strane, imali su po 24 poena. U poslednjem kolu savladana je Kanada sa 105-95. Radovanović je imao 24 poena a Rautins 31 za Kanađane. Kanađani su na kraju bili drugi jer su savladali Koreju i Senegal.

U grupi B igrali su Brazil, Italija, Portoriko i Kina. Brazil je bio prvi sa 3-0 a ključna je bila pobjeda nad Italijom 88-84. Kinu su dobili recimo sa 154-97 a tih 154 poena je i bio najveći broj poena jedne ekipe na nekom meču. Italija je savladana Kineze i Portoriko pa je došla do drugog mjesta.

U grupi C igrali su Sjedinjene Američke Države, Australija, Dominikanska Republika i Čehoslovačka. Amerikanci su sa tri pobjede bili prvi a ključna pobjeda bila je protiv Australije sa 77-75. Australija se mučila i protiv Čehoslovačke (71-68) i Dominike (74-72) ali su uspjeli proći u finalnu grupu.

Prvi meč u finalnoj grupi Jugoslavija je igrala protiv Filipina. Domaćin je savladan sa 117-101. Dalipagić sa jedne i Kruz sa druge strane imali su po 31 poen. Potom je nastradala Italija sa 108-76. Dalipagić je imao 29 poena a Kararo je predvodio Italiju sa 12 poena. Potom je savladana Amerika sa 100-93. Dalipagić je opet predvodio Jugoslaviju sa 28 poena dok je Kifin predvodio Amere sa 24 poena. 

Potom je uslijedio jedan od najbitnijih mečeva. Duel sa Sovjetima. Sovjeti su se držali u prvom poluvremenu i gubili su samo dva razlike. U nastavku je Jugoslavija ipak bila bolja i slavila je na kraju sa 105-92. Dalipagić je briljirao u ovom meču sa 37 poena dok je Tkačenko predvodio Sovjete sa 24 poena. 

Veoma težak bio je i naredni meč Protivnik je bio Brazil. Brazil je vodio dva razlike na poluvremenu. U nastavku bolja igra Srbije i na kraju pobjeda 91-87. Kićanović je imao 27 a Galvao 31 poen za Brazilce. Potom je pala Australija sa 105-101. Rezultat možda ne govori tako ali ovo je bila rutinska pobjeda. Vilfan je imao 28 poena sa jedne a Forbs 16 sa druge strane. 

Na ovom prvenstvu došlo je do promjene formata pa se u finalnoj grupi nije igralo protiv tima iz grupe u prvoj fazi (Jugoslavija nije igrala protiv Kanade). Nakon šest kola gledalo se ko je gdje. Tada su prva dva tima igrala finale, sledeća dva igrala za bronzu i tako dalje i tako dalje. 

Za treće mjesto igrali su Brazil i Italija. U grupi su igrali efikasan i neizvjestan meč i ponovo je njihov meč bio pun drame. Brazilci su dobili prvo poluvrijeme sa 50-46 ali Italija se nije predala. Ipak, Brazilci su slavili sa 86-85. Marsel ih je predvodio sa 22 a Barivera i Bertoloti su imali po 21 poen za Italiju.

U finalu su igrali Jugoslavija i SSSR. To finale bilo je jedno od najspektakularnijih inala svih vremena. Od samoga starta ekipe su bile dosta izjednačene. Na poluvremenu je bilo 41-41. Ni u nastavku se niko nije uspio odvojiti. Na kraju je bilo 73-73 te se otišlo u produžetak. Nakon velike drame Jugoslavija je slavila sa 82-81.Dalipagić je predvodio Jugoslaviju sa 21 poenom a Tkačenko Sovjete sa 14 poena.

Dražen Dalipagić bio je MVP na kraju. U idealnom timu pored njega bili su i Kićanović te Krešo Ćosić a petorku su popunili Tkačenko i legendarni Brazilac Oskar Šmit. Najbolji strijelac bio je Brabenec iz Čehoslovačke sa 26 poena po meču.