XS
SM
MD
LG

Kad porastem biću Tadić

Lična arhiva Svetozara Čiče

Fudbal je oduvek bio i uvek će biti najveći opijum za decu. Svojom potrebom za uzornošću kreću u veliki svet odrastanja, imitirajući i oponašajući svoje idole, koje su sami izabrali. 

Dug je spisak "najvećih" u čijim dresovima su deca spavala i spavaju, dok im je jastuk bio i  jeste, sav mokar od velikih fudbalskih snova: Pele, Krojf, Maradona, Zidan, Platini, Ronaldinjo, Ronaldo prvi i drugi, Salah... Na ulicama gradova, varoši i sela po Srbiji, deca vrše identifikaciju, uglavnom noseći dres, na čijoj poleđeni najčešće piše-Ronaldo. 

Dobro ste uočili sve strani fudbaleri, ako uzmemo u obzir srpsko tlo i područje. Međutim, ima jedno srpsko ime i prezime koje zveči i u ušima odraslih očeva, a ne samo njihove dece-Dušan Tadić.

Tako je pisac ovih redova, šetajući gradom Novim Sadom, uočio i zabeležio ove detalje na fotografijama, gde N.N. dečak na sebi ima najnoviji Ajaksov komplet, sa prezimenom našeg Tadića. To potvrđuje i ova Tadićeva fotografija, od ovih dana, sa njegovog letovanja u Grčkoj. Na njegovom telu nema nikakvih tetovaža, već samo isprepletani i izvajani mišići kao na Mikelanđelovom najvećem delu Davidu. Ta retka slika, sa srpskih ulica, kvartova i pijačnih štandova, budi nadu u bolje sutra srpskog fudbala, samo da je više Tadića. 

Autor: Svetozar Čiča

Foto: Lična arhiva Dušan Tadić/facebook.com

 


Igrač
Napad
Broj godina: 35