Prethodnih dana u našem regionu proslavljena su oba Božića, Nova godina, a upravom u tim danima sreće i veselja jedna Amerikanka je činila da svaka njena trka bude praznik za ljubitelje sporta i skijanja.

Foto: sprongo.com

Mikaela Šifrin sa svoje 22 godine je već trostruki šampion svijeta u slalomu i olimpijski šampion u istoj discipilini i Veliki kristalni globus je trenutno njen, a biće sigurno i bar još do marta 2019. godine. Da, dobro ste pročitali, ne 2018. nego onu godinu kasnije, jer je već na pola sezone gotovo sigurno pobjednica Svjetskog kupa. U svijetu skijanja mnogi čekaju da Lindsi Von konačno stigne tih 86. pobjeda Ingemara Stenmarka i iskreno to bi već davno uradila da nije imala velikih problema sa povredama. Za razliku od ostalih sportova gdje su rivalstva velika i ovdje postoje, ali kada nego apsolutno dominira i niže rekord za rekordom prosto svi budu tužni kada tog nekog povrede stalno spriječavaju da dođe do tog cilja. S nadom da će Von pobjediti te povrede i postati najbolja ikada čekamo naredne trke, ali i ako to uradi male su šanse da se tu dugo zadrži.

Znate one trenutke kada Andrea Bočeli pjeva „Con Te Partiro“ pa se i vi tada osjećate uzvišeno, nekako neopisivo, nestvarno, tako djeluje Mikaela kada vozi slalom. Perfektno, kao da pleše po snijegu, a kapije su joj plesni partneri, ne protivnici. U isto vrijeme i agresivno i tačno i precizno i tada shvatite da imate tu čast  da ona to sve radi u vaše vrijeme. Kada imate 22 godine i 40 pobjeda u Svjetskom kupu naravno je da ste već rano počeli da ostvarujete nevjerovatne rezultate, da ste postali najmlađi član svoje reprezentacije u najjačim takmičenjima, da su vas prozvali „čudom od dijeteta“. U austrijskom Liencu je sa 16 godina prvu vožnju završila na 12. mjestu, ali je drugu odvezla najbolje od svih i osvojila treće mjesto i tako nagovjestila svoje rezultate. Već sledeće sezone ta djevojčica je postala prvak svijeta, a naredne je oko vrata imala i onu najvrijedniju zlatnu medalju – olimpijsku.

Nizala je pobjede u slalomu kao Maradona Engleze u Meksiko ’86, ali su sve čekali da to počne raditi i u drugim discpilinama. Sezonu 2015/2016 je počela tako što je u Aspenu drugoplasiranu ostavila iza sebe sa preko tri sekunde zaostatka, što je možda i jače nego Boltovo šetanje u Pekingu na Olimpijskim igrama i osvajanje zlata, dok protivnici ostavljaju zadnje atome snage. Ipak ubrzo je uslijedila povreda i pauza od dva mjeseca i pobjeda odmah po povratku u Kran Montani. Ta pauza i povratak kao da su joj dokazali da može mnogo više i onda kreće dominacija plave djevojke iz Vejla. U novoj sezoni u Semeringu pobjeđuje dvaput u veleslalomu, u to istoj Kran Montani prvi put i u kombinaciji i kod kuće potvđuje osvajanje Velikog kristalnog globusa.

Kanadski Lejk Luis vidio je tu mladu djevojku kako baca rukavicu u lice i skijašicama u brzim disciplinama, gdje pobjeđuje u spustu, a Lienc, Oslo, Zagreb i Kranjska gora vidjeli su nevjerovatnu dominaciju, sličnu onoj Pešićevoj Jugoslaviji u Turskoj 2001. godine. Već na pola sezone ima preko 700 bodova prednosti nad drugoplasiranom Vendi Holdener u Svjetskom kupu i svi jedva čekaju Pjongčang i Olimpijske igre. Pokazala je da je sposobna za sve discipline, pokazala je da ima tu hrabrost da se suprotstavi i na terenima koji nisu njeni, pokazala je da iz uloge umjetnice u slalomu može lako da se prebaci u ulogu rakete u spustu.

Šta nam sve ova mlada Amerikanka može još pokazati imaćemo priliku da gledamo još godinama i uživamo. Uživamo baš kao kada odemo na koncert, predstavu, čitamo knjigu i osjećamo tu ljepotu života, te savršene pokrete kao note i rečenice.